Za razliku od drugog voća i povrća, paradajz sadrži sve hranljive materije čak i kada nije potpuno zreo. Zeleni paradajz bogat je antioksidansima, vitaminom E i C. Iako se antioksidansi pre svega pripisuju smanjenju rizika od srčanih oboljenja, takođe štite tkiva i ćelije kostiju. Vitamin K, pored toga što je od suštinske važnosti za pravilno zgrušavanje krvi, vezuje kalcijum zbog čega jača kosti. Šolja zelenog paradajza sadrži do 43,20 mg fosfora koji je važan za rast i zdravlje kostiju. Najčešće se koristi za spremanje zimnice ili umaka, a u upotrebi je i pri lečenju proširenih vena na nogama. Sadrži i veliku količinu flavanoida koji jačaju zidove krvnih sudova i čine ih otpornijim na pucanje.
Izgleda da je ono što smo celoga života radili, sečenje torte na kriške, pogrešno. Naučnici smatraju da grešimo sve vreme kada rasparčavamo tortu na klasičan način.
Britanac Aleks Belos kaže da se tako ne iskorišćava do maksimuma gastronomski užitak koji bismo mogli izvući iz ove torte. U svom youtube videu nam je pokazao po njegovom mišljenju pravilan način za podelu ove vrste slatkiša.
Kako on kaže, ova tehnika je stara oko 100 godina, i bila je objavljena u časopisu Priroda još 1906. Šta je u stvari problematično u tradicionalnom načinu sečenja torte? Belos smatra da se ivice parčadi sasuše i gube na svom kvalitetu, dok bi se sečenjem na drugačiji način ovaj problem eliminisao.
Istina, ova tehnika bi se teško primenjivala na tortama sa šlagom, fondan je mnogo praktičniji, ali je sama ideja i dalje zanimljiva.
Pogledajte i sami, pa procenite da li je ovo zaista savršen način sečenja torte.
Peršun vodi poreklo još iz perioda stare Grčke. Sa bliskog istoka je dospela u Evropu. Peršun se od davnina koristi kao začinska biljka ali je malo poznato i to da se ubraja u lekovito bilje. Nema visoku kaloričnu vrednost, ali je zato izuzetno bogat mineralima i vitaminima, što ga i svrstava u red visokokvalitetnih i lekovitih namirnica. Uspešan je lek kod tegoba sa varenjem jer otklanja nadutost i gasove u stomaku. Pomaže u borbi protiv kašlja, astme, pada imuniteta, gripa i povišene temperature.
“Svi jedemo previše šećera”, kaže Laura Šmit, profesorka na Medicinskom fakultetu u San Francisku. “Deca posebno troše neproporcionalno veće količine u odnosu na odrasle.” U proseku, dnevno unesemo 270 kalorija koje potiču od šećera. “Preporučuje se maksimalno šest kašičica dnevno za žene (oko 100 kalorija) i devet kašičica za muškarce (oko 150 kalorija).”
Libanska kuhinja fokusirana je na biljke, začine i teške soseve. Mint, peršun, origano, beli luk, muskantni oraščić i cimet su neretko glavni sastojci brojnih jela. Hleb se služi uz skoro svaki obrok i presudan je za libansku ishranu jer označava život. Humus, pirinač i meso umotani u listove grožđa, pire od brašna, vruće i hladne salate, morski plodovi na žaru su među najpopularnijim jelima. Baklava je omiljeni tradicionalni dezert. Arak - bezbojno alkoholno piće napravljeno od anisa, takođe nazvano i kao Lionovo mleko, najčećše se služi uz dezert. Arapi su poznati po svom gostoprimstvu, čak iako vaša poseta nije bila najavljena. Ručak, najvažniji obrok, obično se služi u 14 časova. Najpre se služi meze - topli hleb, humus, sirevi, masline... Nakon glavnog jela, obično se služi baklava ili činija svežeg voća. Odrasli obično uživaju u pivu, vinu ili araku, dok deca piju limunadu ili sok od sveže ceđenog voća.