Razvojem hemije kao nauke u drugoj polovini 19. veka saznalo se više o hemijskom sastavu grožđa, kao i o mogućnosti njegove primene u lečenju različitih oboljenja.
Grožđe ima veliku hranljivu, dijetoprofilaktičku i dijetoterapeutsku vrednost. Zbog toga plovodi vinove loze predstavljaju odličnu svežu ljudsku hranu.
Šećeri iz grožđa odlaze, bez prethodnih transformacija, neposredno u krv, lako se apsorbuju i prenose do ćelija koje ih koriste kao energetski materijal što je veoma važno za osobe kojima je brzo i neophodno potrebna veća količina energije.
Grožđe veoma povoljno deluje i na rad stomačno-crevnog trakta. Zahvaljujući prisustvu organskih kiselina, povećava se kiselost želudačnog soka kod onih osoba kod kojih je kiselost inače smanjena.
Crno grožđe bi trebalo jesti što češće i zbog kalijuma, mangana, vitamina C, B1 i B6. Ali i zbog obilja biljnih vlakana, kalcijuma i gvožđa.
Vinsko sirće bi trebalo da se nađe u svakom domaćinstvu jer je istovremeno hranljivo i lekovito.
Grožđe smanjuje zgrušavanje krvi i snižavaju loš holesterol.