Da li skladištenje i serviranje vina na određenoj temperaturi utiče na kvalitet, miris i ukus samog vina? Da li postoji idealna temperatura za svaku vrstu vina? Odgovor na oba pitanja je - da!
U principu, postoje četiri osnovna pravila koja bi trebalo da vam "dobro služe":
1. Penušava vina (npr. Prozeko) bi trebalo da se skladište u frižider sat vremena pre otvaranja i drže na temperaturi od 5-10 stepeni celzijusa. Time će zadržati svoju penušavost na idealnom nivou. Nakon otvaranja, čuvajte ostatak pića u kofi sa ledom, sve dok se ne popije cela flaša.
2. Belo vino (npr. Rizling) bi trebalo da se čuvaju na temperaturi od 7-14 stepeni. Što je vino svetlije, to hladnije može da bude. Hrastova bela vina mogu biti toplija, blizu 14 stepeni.
3. Svetlo crvena i rose vina (npr. Burgundac) je idealno čuvati i servirati na temperaturi od oko 14 do 17 stepeni, nikako manje od 12. Što je voćkastije vino, to toplije može biti.. Flašu ovakvog vina je najbolje čuvati u frižideru samo 30-ak minuta pre otvaranja, a ono se posle može ostaviti na sobnoj temperaturi, kako bi otpustilo svoje zanosne arome.
4. Crno vino (npr. Bordo, Merlot) - generalno vlada mišljenje kako ovo vino treba čuvati na sobnoj temperaturi, ali je ipak bolje ako se malo rashladi - 17 do 20-ak stepeni je idealna temperatura za tamna i jaka vina. Ako pak mislite da je vino previše hladno, servirajte ga u toplijim čašama.
Libanska kuhinja fokusirana je na biljke, začine i teške soseve. Mint, peršun, origano, beli luk, muskantni oraščić i cimet su neretko glavni sastojci brojnih jela. Hleb se služi uz skoro svaki obrok i presudan je za libansku ishranu jer označava život. Humus, pirinač i meso umotani u listove grožđa, pire od brašna, vruće i hladne salate, morski plodovi na žaru su među najpopularnijim jelima. Baklava je omiljeni tradicionalni dezert. Arak - bezbojno alkoholno piće napravljeno od anisa, takođe nazvano i kao Lionovo mleko, najčećše se služi uz dezert. Arapi su poznati po svom gostoprimstvu, čak iako vaša poseta nije bila najavljena. Ručak, najvažniji obrok, obično se služi u 14 časova. Najpre se služi meze - topli hleb, humus, sirevi, masline... Nakon glavnog jela, obično se služi baklava ili činija svežeg voća. Odrasli obično uživaju u pivu, vinu ili araku, dok deca piju limunadu ili sok od sveže ceđenog voća.
Nisu sva vina idealna za čuvanje, a ukoliko ovo piće dođe u kontakt sa toplotom ili vazduhom nakon flaširanja, ne bi ga trebalo konzumirati. U narednih nekoliko redova saznaćete najsigurnije znake koji će vam ukazati na to da je flaša vina koju ste nameravali da popijete pokvarena.
Miris je neobičan. Ukoliko vas aroma podseća na vlažan podrum, buđ, mokar karton ili sirće, nemojte ga piti.
Ima slađi ukus nego što bi trebalo. Ako vino koje nameravate da pijete nije porto ili desertno vino, a slatko je, to je jedan od znakova da je bilo izloženo toploti i da se pokvarilo.
Čep ne stoji čvrsto na boci. Ovo može biti indikator da se vino pregrejalo.
Tečnost je braonkaste boje. Smeđi tonovi u crvenom vinu pokazuju da je piće oksidiralo i da mu je istekao rok trajanja, a kada su u pitanju bela vina, taj indikator je tamno žuta boja.
Čini se kao da je gazirano, a ne radi se o penušavom vinu. Ova pojava znači da je došlo do druge fermentacije i da ta flaša više nije upotrebljiva.
Japanska kompanija koja se bavi proizvodnjom čokolada, predstavila je svoj novi proizvod: listiće topljene čokolade. Inspirisani listićima topljenog sira, tim okupljen oko „Bourbon" kompanije je izjavio su da su čokoladni listići samo jedna od ideja. Predlažu da ih stavite u palačinke, krekere, kolače ili ih umotate u jagode. Za sada čokoladne listiće možete kupiti jedino putem interneta, a minimalna porudžbina je pet pakovanja. Cena ove slatke porudžbine je 3.240 jena, odnosno oko 27 dolara.
Reditelj dokumentarnih filmova Robert Kener koristi izveštaje Fast Food Nation-a i autora Erika Šlosera kao i Majkla Polana (autora Omnivore Dilema) kao odskočnu dasku za istraživački pohod koji razotkriva odakle dolazi hrana koja se prodaje u supermarketima širom SAD-a i kakve posledice njeno konzumiranje može ostaviti na buduće generacije.
Razotrkivanjem veze između biznisa i vlade SAD-a, Kener postepeno osvetljava mračnu stranu prembrene industrije SAD-a. Agencije USDA i FDA bi trebalo da štite javnost i građane SAD-a ali se ispostavlja da su ove regulatrne agencije zapravo saučesnici u proizvodnji loše hrane i stavljaju profit i interese velikih korporacija ispred zdravlja potrošača, farmera i bezbednosti radnika. Često ovakva proizvodnja dovodi i do velikoj uticaja na životnu sredinu.
Dokazano je da konzumiranjem genetski izmenjenih pilećih grudi ili paradajza 73.000 amerikanaca oboli svake godine od moćnih sojeva bakterije Ešerihije Koli. Broj gojaznih postaje iz dana u dan sve veći dok je dijabetes dostigao razmere epidemije.
Ukoliko bi javnost bila upoznata sa načinima na koji korporacije zaobilaze zakone i zloupotrebljavaju subvencije države radi stvaranja monopola u kontroli tržišta hrane možda bi građani više vodili računa o hrani koju svakodnevno unosi.
Iako se u filmu obrađuje tržište SAD-a svedoci smo da se slični ako ne istovetni procesi dešavaju i u Srbiji. Toplo preporučujemo da pogledate ovaj dokumentarac kako biste bili bolje informisani i da odluka o tome koje ćete namirnice kupiti u sumermarketu bude daleko lakša!