Gvatemala nema nacionalno jelo, ali ima mnogo specijaliteta koji su postali deo svakodnevne ishrane. Baš kao i za vreme Maja, kukuruz je i dalje glavna namirnica. Najčešće se jede u obliku tortilja, obično se služi toplo i umotano u tkaninu. Crni pasulj je neizbežan. Pirinač, jaja i sir su takođe među omiljenim namirnicama. Meso se često služi u čorbama ili kuvano u začinjenim sosevima. Popularna je i pečena ili pržena govedina, avokado sa lukom i začinima se veoma često služi. Gvatemalska kafa smatra se jednom od najboljih na svetu. Sladak voćni sok pomešan sa vodom ili mlekom, nazvan likuado, osvežavajuća je alternativa.
Verovatno ste primetili da teniseri jedu banane tokom utakmice. Glavni razlog su magnezijum i kalijum. Ovi minerali sprečavaju malaksalost i pružaju energiju. Osim toga, regulišu krvni pritisak i eliminišu štetne materije nagomilane u vašem telu. Olakšavaju probavu, podstiču proizvodnju melatonina i serotonina... Zapamtite, lekari preporučuju konzumaciju cimeta pri lečenju dijabetesa kao i vaskularnih problema. Ukoliko imate problema sa nesanicom, evo recepta koji vam može pomoći.
Ostavite koru na banani, samo odsecite njene vrhove. Bananu ubacite u ključalu vodu i ostavite da odstoji 15 do 20 minuta. Dodajte cimet. Napravljen čaj popijte sat vremena pred odlazak na spavanje.
Kalorije su "gorivo" koje omgućava telu da neometano funkcioniše, ali je teško odrediti minimalnu količinu koja je neophodna. Njihov broj varira u odnosu na starost, pol, nivo aktivnosti. Na primer, tinejdžeri, žene koje su veći deo dana fizički aktivne moraju uneti najmanje 2.200 kalorija dnevno, dok vrlo aktivne žene, dečaci u adolescentskom periodu i aktivni muškarci bi trebalo da unesu minimum 2.800 kalorija dnevno. Mada, važno je napomenuti da broj kalorija zavisi i od visine, kao i težine. Fokus je uvek na zdravim i izbalansiranim obrocima, a brzu hranu bi trebalo svesti na minimum.
Ukoliko unosite premalo kalorija, često može doći do grčeva u mišićima. Nedostatak vitamina B12 može biti izuzetno opasan, posebno ukoliko je njegov unos smanjen tokom detinjstva ili u periodu trudnoće kod žena. Telo usled nedostatka ovog vitamina ne proizvodi dovoljno crvenih krvnih zrnaca i mozak ne dobija dovoljno kiseonika.
Poremećaji u ishrani, kao što su i anoreksija i bulimija su rezultat nedostatka kalorija neophodnih za održavanje zdravlja. Abnormalni nivoi kalijuma, kalcijuma, natrijuma, magnezijuma i fosfora koji proizilaze iz poremećaja ishrane mogu dovesti do ravnoteže elektrolita u telu. Ukoliko patite od čestih bolova i grčeva u stopalima, to je jedan od načina na koji vam telo ukazuje na nezdravu ishranu.
Šećer je najjednostavnija vrsta ugljenih hidrata, izvor energije kao i deo kompleksnijih molekula. Pošto telo veoma brzo razgrađuje šećer, on je stvar za kojom posežemo ukoliko smo umorni i brzo nam treba više energije. Postoje tri tipa šećera:
Monosaharidi - najjednostavnija vrsta, koja se sastoji od do 7 atoma ugljenika, u linearnoj ili prstenastoj strukturi. Ovom tipu pripadaju glukoza i fruktoza. Glukoza je najvažniji monosaharid u prirodi, glavni izvor energije za ćelije i može se naći u većini vrsta voća. Fruktoza je najslađi monosaharid, čiji su izvor voće i med.
Disaharidi - to su spojena dva prosta šećera, u duplom prstenu. Telo mora da razgradi disaharid, kao i bilo koji drugi ugljeni hidrat izuzev monosaharida, da bi iz njega crpeo energiju. Maltoza je disaharid, a sastoji se od dva molekula glukoze.
Polisaharidi - veliki lanci jednostavnih šećera, koji se sastoje od mnoštva monosaharida. Ovoj vrsti pripadaju skrob i glikogen. Polisaharidi imaju dve glavne funkcije - skladištenje energije kako bi je telo koristilo kada nema dovoljno hrane i strukturna podrška i zaštita.
Monosaharidi i disaharidi su jednostavni ugljeni hidrati, dok su polisaharidi složeni. Jednostavni ugljeni hidrati najčešće se nalaze u voću i mleku, kao i u slatkišima. Složeni ugljeni hidrati se mogu naći u mahunarkama, žitaricama i skrobnom povrću poput krompira, graška i kukuruza. Preporuka je da treba jesti više složenih ugljenih hidrata, posebno žitarica, dok slatkiše, koji nemaju gotovo nikakvu nutritivnu vrednost, treba ograničiti na minimum.
Spelta je jedna od najstarijih uzgajanih kultura u istoriji čoveka, a veruje se da je prvi put korišćena pre oko 8000 godina. Sorta je žitarica usko povezana sa pšenicom. Posebno je zastupljena u ishrani u Španiji, Velikoj Britaniji I drugim delovima Evrope. Prepuna je hranljivih sastojaka, vitamina, minerala i esencijalnih organskih jedinjenja koje druge žitarice i oblici pšenice ne sadrže. Visok sadržaj vlakana utiče na pravilno funkcionisanje probavnog sistema. Spelta sadrži najviše vlakana u odnosu na sve sorte pšenice. Visok nivo gvožđa je još jedna od prednosti u odnosu na druge žitarice. Niacin je jedan od osnovnih vitamina koji se u spelti može naći u značajnim količinama. Zbog brojnih minerala, doprinosi i razvoju koštanog tkiva.