Kinoa datira još iz perioda Inki koje su je smatrale „zlatom“ jer su verovale da je odgovorna za njihovu snagu. Ko ne bi želeo da iskoristi sve prednosti kinoe? Kinoa je izuzetno bogata proteinima i sadrži svih devet esencijalnih amino kiselina. Zbog prisustva vlakana odlična je za spuštanje krvnog pritiska, za smanjenje nivoa holesterola, nivoa glukoze... Lizin u kinoi pomaže regeneraciju tkiva. Velika količina magnezijuma opušta krvne sudove, reguliše telesnu temperaturu, utiče na detoksikaciju i zdravlje kostiju i zuba. Vitamin B2 koga ima najviše u odnosu na druge vitamine, povoljno utiče na metabolizam i stvaranje energije. Visok sadržaj mangana sprečava oštećenje ćelja od slobodnih radikala.
Šećer je najjednostavnija vrsta ugljenih hidrata, izvor energije kao i deo kompleksnijih molekula. Pošto telo veoma brzo razgrađuje šećer, on je stvar za kojom posežemo ukoliko smo umorni i brzo nam treba više energije. Postoje tri tipa šećera:
Monosaharidi - najjednostavnija vrsta, koja se sastoji od do 7 atoma ugljenika, u linearnoj ili prstenastoj strukturi. Ovom tipu pripadaju glukoza i fruktoza. Glukoza je najvažniji monosaharid u prirodi, glavni izvor energije za ćelije i može se naći u većini vrsta voća. Fruktoza je najslađi monosaharid, čiji su izvor voće i med.
Disaharidi - to su spojena dva prosta šećera, u duplom prstenu. Telo mora da razgradi disaharid, kao i bilo koji drugi ugljeni hidrat izuzev monosaharida, da bi iz njega crpeo energiju. Maltoza je disaharid, a sastoji se od dva molekula glukoze.
Polisaharidi - veliki lanci jednostavnih šećera, koji se sastoje od mnoštva monosaharida. Ovoj vrsti pripadaju skrob i glikogen. Polisaharidi imaju dve glavne funkcije - skladištenje energije kako bi je telo koristilo kada nema dovoljno hrane i strukturna podrška i zaštita.
Monosaharidi i disaharidi su jednostavni ugljeni hidrati, dok su polisaharidi složeni. Jednostavni ugljeni hidrati najčešće se nalaze u voću i mleku, kao i u slatkišima. Složeni ugljeni hidrati se mogu naći u mahunarkama, žitaricama i skrobnom povrću poput krompira, graška i kukuruza. Preporuka je da treba jesti više složenih ugljenih hidrata, posebno žitarica, dok slatkiše, koji nemaju gotovo nikakvu nutritivnu vrednost, treba ograničiti na minimum.
Za kim (Carum carvi) se smatra da je verovatno najstariji od svih začina, njegove semenke su pronađene u neolitskim iskopinama u Srednjoj Evropi. Danas se najviše koristi kao klasičan začin za raznorazna peciva od raži, domaće kiflice, pogače (pogotovo sa čvarcima), hleb, u kombinaciji sa mahunastim povrćem, krompirom, kupusom a odličan je i za jela od sira. Listovi kima se takođe mogu koristiti i u raznim čorbama, a neki narodi mu kuvaju i koren. Kim sadrži eterična ulja (glavni je karvon) pa se ulje od kima koristi u borbi protiv nadutosti, loše probave i mučnine. Zanimljivo je da se od kima prave i razna alkoholna pića, poput likera, rakije. Ipak, ne treba preterivati sa ovim začinom jer u prevelikim količinama može izazvati probleme sa bubrezima i jetrom.
Iako se čini da cediljke uglavnom izgledaju isto, postoji nekoliko karakteristika koje prave važnu razliku. Veličina i raspored rupica kroz koje prolazi tečnost igraju najvažniju ulogu. Najidealnije su cediljke od nerđajućeg čelika i sa što više "rupica". Pored najčešće upotrebe - u ceđenju testenine, cediljke su korisne i za pranje raznih vrsta voća i povrća.
U zavisnosti od materijala od kog je napravljena, ponekad cediljku možete postaviti direktno u lonac ili šerpu i tako kuvati hranu, ali u tom slučaju obavezno koristite i poklopac. Možete je koristiti i za čuvanje i odlaganje osetljivog voća i povrća, njihov rok trajanja biće produžen zbog otvora koji omogućavaju cirkulaciju vazduha namirnicama osetljivim na vlagu.