• Špargla

    Špargla

    Špargla ili kako je u nekim krajevima nazivaju, šparoga (lat.Asparagus officinalis) je povrće koje je izuzetno dobro za očuvanje vitke linije jer je naučno dokazano da se više kalorija utroši na varenje ovog povrća, nego što ono uopšte ima (a ima samo dvadesetak kalorija na sto grama).

    Pored toga, špargle su i prirodna izvori retke folne kiseline koju mnoge trudnice koriste u obliku kapsula. Ovo povrće, čiji se izdanci svetle boje sa ljubičastim vrhovima naširoko koriste u raznim supama, varivima i umacima, sadrži i zavidan nivo magnezijuma i vitamina E (koji usporavaju starenje kože i čuvaju vid), kalijuma (koji potpomaže izbacivanje kamena iz bubrega) a posebno je zanimljivo i to da špargla sadrži i hrom koji usporava glad i dugo čini sitim.

    Ako vam se pri pripremi jela sa šparglom ne sviđa njen gorkast ukus, ublažićete ga tako što ćete šparglu prvo prokuvati u kipućoj vodi u kojoj ste dodali malo soli, šećera i putera.

    Zanimljivo je to što se danas u ishrani koristi široko rasprostranjena, kultivisana špargla, pa ipak, u šumama širom Srbije se i dalje može naći divlja špargla koja je daleko zdravija od kultivisane.

     2232
  • Kinoa (quinoa)

    Kinoa (quinoa)

    Za nju kažu da je „majka svih žitarica" jer datira od pre više hiljada godina. Reč je o kinoi (quinoa), koja potiče sa planinskog venca Anda u Južnoj Americi.

    Poreklo joj je zaista drevno, jer zajedno sa krompirom i kukuruzom spada u tri osnovne namirnice prastare civilizacije Inka.

    Oni su je smatrale čak svetom biljkom, zbog čega je njihov vladar, lično, svake godine sejao prva zrna, koristeći specijalnu zlatnu alatku.
    Tek poslednjih petnaestak godina postaje popularna i van prostora Latinske Amerike, dok stručnjaci proriču da će se svrstati u red namirnica zdrave hrane budućnosti. U zapadnim zemljama koristi se u proizvodnji testenina, kao zamena za pirinač, ali i na mnoge druge načine.

    Kinoa je svakako unikatna po mnogo čemu. To je usev koji podnosi oštre klimatske uslove, odnosno uspeva i u polusušnim i u planinskim oblastima. Izuzetno je zdrava, vrlo ukusna i lako se priprema. Predstavlja savršenu zamenu za beli pirinač ili proso, može da se dodaje varivima, a od njenog brašna mogu da se pripremaju ukusna peciva. Kinoa je vrlo hranljiva i sadrži više kalcijuma od mleka i više proteina od mesa i smatra se nutritivno najvrednijom namirnicom na planeti.
    Bolivijski poljoprivrednici tvrde da nikada nisu bolesni, jer konzumiraju kinou od koje prave hleb, alkoholno piće koje „vraća snagu", supe i kolače. Zrno ove biljke sadrži 12 odsto belančevina, pet odsto masti, 63 odsto ugljenih hidrata. Sadrži i dragocene vitamine, među kojima su posebno važni B 1, B 2 i E. Zbog raznolikog mineralnog sastava, gde je najupečatljivije gvožđe i fosfor, kinoa se smatra super namirnicom.

    Najvažnije od svega je da kinoa sadrži svih osam amino-kiselina, za razliku od drugih žitarica koje sadrže najviše tri. Poseduje retke amino-kiseline za biljni svet, kao što je lizin, metionin i cistein, zbog čega se, inače, savršeno nadopunjuje sa pirinčem. Osim toga, kinoa je bogata dobrim zasićenim mastima, a sadrži manje ugljenih hidrata nego većina drugih žitarica. Stručnjaci iz NASE kinou su proglasili izuzetno izbalansiranom i kompletnom hranom, koja se pokazala korisnom u ishrani astronauta u svemirskim misijama.

    Zdravstveni stručnjaci, s druge strane, ističu njenu lekovitost u jačanju organizma, preventivnom delovanju protiv zapaljenskih procesa i hipertenzije, a obezbeđuje i zdravo majčino mleko. Svakako se preporučuje osobama koje pate od malokrvnosti, ali i svima drugima koji stanje anemije treba da spreče. Dobri poznavaoci kinou preporučuju i u prevenciji migrene, ateroskleroze, kao i u terapiji protiv gojaznosti.

    Kao i sve druge žitarice, kinoa je bogata skrobom i prostim šećerima, zbog čega predstavlja dobar izvor energije neophodne sportistima. Istovremeno predstavlja savršenu hranu za vegetarijance koji imaju želju za mesom. Ne sadrži gluten, pa mogu da je koriste i osobe koje pate od celijakije

    Iako se ubraja u zrnastu hranu koja potiče od trava, kinoa botanički pripada porodici spanaća. Činija kuvane kinoe daje oko 160 kalorija koje potiču od ugljenih hidrata i kvalitetnih belančevina, bogate vrednim sastojcima lizinom i metioninom. Zanimljivo je da sadrži i albumin, protein koji se primarno dobija iz belanca.

    Za kuvanje kinoe potrebno je daleko manje vremena nego za druge žitarice. Skuva se za 15 minuta, ali važno je dobro je oprati da bi se otklonili saponini koji se nalaze u spoljašnjoj opni. Može da se jede i hladna i topla, a lepo se kombinuje sa povrćem u salati ili kao testo u supi.

    Zdravi obroci

    * Doručak - Pomešati šolju kinoe sa pola šolje mleka i pola šolje bobičastog voća. Ovaj ukusni doručak može da se jede hladan ili zagrejan.

    * Ručak - Na maslinovom ulju ispržiti glavicu crnog luka i tri češnja belog, dodati kuvanu kinou i nastaviti sa prženjem još tri minuta. Posle toga dodati šolju seckanog kuvanog pilećeg belog mesa i krčkati još deset minuta. Pred kraj dodati grašak iz konzerve, posoliti i posuti parmezanom.

    * Večera - Skuvati šolju kinoe, pomešati sa četvrt šolje seckanih maslina, 150 grama rendanog feta sira, kašikom maslinovog ulja i paradajzom. Posoliti, pobiberiti i promešati.

    izvor: novosti.rs

     11363
  • Jagnjetina

    Jagnjetina

    Jagnjetina odavnina predstavlja jedno od najkvalitetnijih i najukusnijih vrsti mesa. Po hrišćanskom verovanju, jagnjetina se servirala na Poslednjoj večeri, te i danas predstavlja nezaobilazni deo Uskršnje trpeze. No, istorija kaže da se jagnjetina počela konzumirati pre oko 10.000 godina u Aziji, voleli su je i Rimljani, dok su je u Severnu Ameriku preneli Španski osvajači u 16.veku.

    Jagnjetina status viskokokvalitetnog mesa zaslužuje pre svega zbog obilja proteina, gvožća, cinka i vitamina B12. Naime, proteini u jagnjećem mesu sadrže skoro sve esencijalne masne kiseline, 100 grama ovog mesa zadovoljava petinu dnevnih potreba organizma za gvožđem i trećinu dnevnih potreba za cinkom, a porcija jagnjetine sadrži celokupnu količinu B12 vitamina koja je ljudskom organizmu potrebna za jedan dan.

    Zbog svog sastava, krto jagnjeće meso se preporučuje za snižavanje lošeg holesterola i stabilizaciju šećera u krvi, prevenciju anemije i jačanje imuniteta.

    100 grama jagnjetine sadrži samo 230 kalorija. Od nje se može praviti gulaš, može se peći u rerni u kombinaciji sa krompirom i drugim povrćem, ili se može praviti u obliku ražnjića. Odlično se kombinuje sa ruzmarinom ali i orijentalnim začinima kao što je kari.

    Jagnjeće meso je lako probavljivo, pa je često prvo meso koje se koristi za ishranu male dece.

     3084
  • Namirnice koje je zdravije jesti sirove

    Namirnice koje je zdravije jesti sirove

    Različite metode kuvanja i pripreme omogućile su nam da uživamo u raznovrsnoj hrani. Pečenje, kuvanje na pari, dinstanje, utiču na nivo hranljivih sastojaka u većini namirnica. Neke od njih su ipak zdravije ukoliko se konzumiraju sirove. Toplota razgrađuje neke bitne hranljive materije i čini ih manje korisnim za naše zdravlje.

    Cvekla- Poznata kao povrće sa najvećom količinom prirodnih šećera i esencijalnih hranljivih materija. Kuvanjem se folna kiselina razgrađuje i do 25 odsto.

    Brokoli- Prema studiji časopisa “Poljoprivredna i prehrambena hemija” oni koji konzumiraju biljku u sirovom obliku, lakše apsorbuju vitamine i minerale iz nje.

    Crni luk – toplota utiče na nivo fito-nutrijenata zbog čega ih je teže apsorbovati.

    Crvena paprika – usled kuvanja ili pečenja, gubi veliki broj važnih minerala i vitamina.

     1120
  • Kari (Curry)

    Kari (Curry)

    Mnogi ne znaju da je kari ustvari mešavina 5 - 15 začina. Poreklom je iz tropske Azije, a najviše se koristi u indijskoj kuhinji. Karakterističnog je mirisa i pikantnog, ljutkastog ukusa. Boja mu je uglavnom zlatno žućkaste boje, koju mu daje glavni sastojak Kurkuma, a u njegov sastav obično ulaze i korijander, kardamon, cimet, muskat, biber, čili paprika, đumbir... U zavisnosti toga kako se kombinuju ovi sastojci, kari može biti standardni ili ljuti (madras kari). Najčešće se koristi kao dodatak piletini ili ribi, ali se može dodati i povrću, pirinču, jelima od jaja, od njega se prave i razni sosevi i umaci. Kari sadrži antioksidanse, te je dobar protiv gasova i umora, reguliše visok krvni pritisak i odličan je u prevenciji srčanih oboljenja.

     4907
Ukusan paradajz sos sa mlevenim mesom, paradajzom i belim lukom.
3145
Ukusni djevreci.
5893
Ukusni mlečni batom sa mlevenom plazmom.
5089
Aromatičan kuglof sa pomornadžom i đumbirom.
2939
Sočni ukusni kolač od šargarepe.
2874
Ukusne lepinjice sa mlevenom junetinom.
2749