Ako ste u poslednje vreme obratili pažnju na asortiman u prodavnicama zdrave hrane i megamarketima, primetili ste sve veći broj različitih vrsta ulja za jelo. U ovom tekstu ćete saznati karakteristike neobičnijih vrsta ulja, poput ulja od lanenog semena, kokosa ili oraha.
Nisu sva ulja predviđena za kuvanje - neka ulja, poput biljnog, susamovog i ulja od kikirikija, dobro podnose visoke temperature, dok su maslinovo, laneno i orahovo ulje bolje za prelive salata.
Ulje od repice je zdravo, ima nizak postotak zasićenih masnih kiselina i dobar je izvor omega-3 kiselina. Dobro podnosi temperaturu i solidna je alternativa puteru za kuvanje. Ulje od susama sadrži omega-6 masnu kiselinu koja snižava nivo LDL holesterola, a koristi se u azijskoj kuhinji, posebno kao preliv. Laneno ulje sadrži omega-3, omega-6 i omega-9 kiseline, tako da se smatra vegeterijanskom alternativom ribljem ulju. Nije dobro za kuvanje pošto loše podnosi visoke temperature, ali dobro je za salate. Ulje od kikirikija sadrži supstance koje sprečavaju povećanje nivoa holesterola i sadrži vitamin E. Dobro se ponaša na visokoj temperaturi, tako da je odlično za prženje. Ulje od semenki grožđa snižava holesterol, dobro reaguje na toplotu, ali je prijatnog ukusa i može se koristiti i u prelivima za salate. Ulje od kokosa sadrži zasićene masne kiseline, tako da ga treba izbegavati ukoliko pazite na unos kalorija. Zbog svog slatkastog ukusa često se koristi umesto putera, posebno u vegetarijanskoj ishrani. Daje specifičnu, tropsku aromu jelima. Orahovo ulje je hladno ceđeno ulje koje sadrži omega-3 masne kiseline. Ima bogat ukus zbog čega je rado viđeno u salatama, a nije preporučljivo za kuvanje.
Our Daily Bread (Unser täglich Brot) je nemački dokumentarac iz 2005. režiran i produciran od strane Nikolausa Geyhaltera. Film prikazuje kako moderna industrija hrane koroisti tehnologiju da uveća efikasnost, sigurnost tržišta i profit. Prikazuje stvarne radne uslove bez naracije i intervjua kojima režiser pokušava da dopusti gledaocima da sami formiraju mišljenje o datoj temi. Režiserov cilj je da pruži realističnu sliku o internom radu mnogih evropskih kompanija koje se bave proizvodnjom hrane u našem modernom društvu.
Film prikazuje različite procese u agrokulturi i preradi hrane u izmešanim scenama bez određenog reda. Neki od tih procesa su veštačka oplodnja svinja, prerada svinjskog mesa, industrijsko gajenje i prerada namirnica kao što su krastavci, jabuke, masline i paprike.
Our Daily Bread je dobio ugledne nagrade među kojima su Grand Prix internacionalnog festivala u Parizu, nagradu Najbolji Film Ekokinematografije festivala u Atini, Specijalnu nagradu žirija festivala dokumentaraca u Amsterdamu, kao i mnoge druge.
Mnogi smatraju da je najbolji evropski film koji se bavi tematikom ljudske ishrane.
Sirovo mleko je nepasterizovano. Zagovornici tvrde da upravo proces pasterizacije utiče na gubitak brojnih sastojaka koji mogu povoljno uticati na zdravlje organizma. Toplota menja i degradira neke od hranljivih sastojaka koji se prirodno nalaze u mleku. U pasterizovanom mleku, tiamin, riboflavin i vitamini C, E i B-12 nalaze se u tragovima. Sirovo mleko je bogato mikroorganizmima. Tokom pasterizacije, mleko se zagreva do dovoljno visoke temperature kako bi se ubili štetni mikroorganizmi koji mogu biti prisutni. Procenjuje se da oko nula do šest odsto sirvog kravljeg mleka sadrži jednu ili više štetnih bakterija. Međutim, pasterizacijom se uništavaju i bakterije koje mogu biti od velike koristi jer pomažu varenju laktoze u mleku.
Nekoliko epidemioloških studija objavljenih 2014. godine, istaklo je da konzumiranje sirovog mleka tokom ranog detinjstva može smanjiti rizik za razvoj astme, alergijskog rinitisa, alergije na polen... Premda još nije utvrđeno koje su komponente sirovog mleka odgovorne za ovaj „zaštitni efekat“, istraživači pominju mlečnu mast ili proteine surutke kao potencijalne „krivce“.
Bakterije mlečne kiseline u sirovom mleku mogu učiniti sirovo mleko lakše svarljivim, za one koji su netolerantni na laktozu.
Iako neke vrste deserata koji podrazumevaju smese slične današnjoj šećernoj vuni postoje od kraja XV veka, šećerna vuna kakvu danas poznajemo rezultat je zajedničkog napora jednog proizvođača slatkiša i jednog zubara. Džon Vorton i Vilijam Morison udružili su snage i 1897. godine izumeli su električnu mašinu koja bi mogla da istopi šećer u kristalu i da od njega načini niti koje bi se vrtele i na taj način formirale ovaj poznati vašarski slatkiš.
Ova dvojica predstavila su svoj izum na sajmu u St. Luisu, 1904. godine, a na istom sajmu predstavljen je i kornet za sladoled, dr Peper, hot dog u zemičkama i kikiriki puter. Šećerna vuna bila je hit sajma, sa prometom od nešto više od 17 hiljada dolara tokom sedam meseci (u današnjem novcu, to je otprilike 411 hiljada).
Karanfilić je sušeni, neotvoreni pupoljak. Latinski naziv je Syzygium aromaticum, sin. Eugenia aromaticum ili Eugenia caryophyllata. Kod nas se naziva i klinčić. Poznat je po svom veoma intenzivnom mirisu. Pospešuje varenje i apetit, deluje kao antiseptik i jača cirkulaciju. Preporučuje se kod lošeg zadaha i slabih desni. U hladnim zimskim danima slobodno ubacite komad-dva u kuvanom vinu. Poboljšaće njegov ukus i miris i pomoćiće vam da se brže ugrejete i umirite. Takođe dodajte ga kada pripremate kompote, medenjake, kolačiće sa jabukama...