Zašto je Portugalija toliko sličana Španiji, a opet tako drugačiji? Mnogi pisci pominju neka od tradicionalnih portugalskih jela i izjednačavaju ih sa strašću, pa čak i manijom. Šolja kafe ili čaša vina u ovoj zemlji mogu postati opsesija. Bilo koji od nekoliko stotina tradicionalnih jela mogu se poistovetiti sa strašću. Uživanje u slatkišima je posebna priča. Do srednjeg veka, Portugalija i Španija zaista dele sudbinu kao deo Iberijskog poluostrva, stoga naravno da je sličnost jasna. Na vrhu liste popularnog povrća nalazi se krompir, a veoma blizu je i kelj. Portugalci uživaju u kuvanom povrću, češće no u sirovom. Riba je obavezna, posebno leti kada je sezona sardina. Pasulj se služi često, čak i u vidu sastojka za pite. Neka od tradicionalnih jela ove zemlje sežu još od 8. veka. Začini zauzimaju važno mesto, posebno peršun, lovorov list, muskantni oraščić, origano, cimet, menta... Velika preporuka su kobasice, a kao desert izuzetno su popularne prženice sa sirupom od šećera i narandže.
Za razliku od prerađenog meda, sirov med nije filtriran i sadrži više hranljivih materija. Sirov med takođe sadrži malu količinu biljne smole koja se nalazi u sastavu propolisa. Pčele koriste ove supstance za zaptivanje košnica i štite je od bakterija. Jedna od najčešćih izaziva botulizam, odnosno trovanje koje se razvija usled nedostatka kiseonika. Centri za prevenciju bolesti i brojni nacionalni instituti, ne preporučuju davanje meda deci mlađoj od 12 meseci.
Sirov med kao lek koristio se još u drevnom Egiptu i Grčkoj. Moderna medicina ponovno otkriva njegova lekovita svojstva. Istraživač Adam Vojlend veruje da med ima sposobnost uništavanja mikroba. Glavni uticaj vrši kiselost u medu koja može biti od velike terapeutske moći u zarastanju rana.
Sirov med je izvor ugljenih hidrata, kao i fruktoze i glukoze koje telo pretvara u neophodnu energiju. Jedna kašika meda sadrži 17 grama prirodnih šećera. Glukoza priža instant energiju, dok fruktoza koja se sporije apsorbuje obezbeđuje rezerve energije. Sirov med je povrh svega bogat kalcijumom, gvožđem, kalijumom i vitaminom B.
Konzumirajte sirov med u umerenim količinama. Svaka kašika sadrži 64 kalorije, a ponekad je zdraviji zaslađivač za napitke, voćne salate ili pojedina jela od bilo kojih drugih zaslađivača.
Stres, česta upotreba hemikalija, izlaganje toploti, hormonalne promene samo su neki od uzroka opadanja kose. Hrana može da bude lek i rešenje. Voće i povrće su primarni izvori antioksidanata. Uvećajte unos voća i povrća bogatih vitaminom C - kao što su pomorandže, limun, kivi, brokoli, spanać jer podstiču proizvodnju kolagena. Vlakna prisutna u žitaricama uticaće na sposobnost vašeg tela da reguliše insulin. Zeleno lisnato povrće zbog visokog sadržaja gvožđa stimuliše rast kose. Biotin i folna kiselina jačaće ćelije, stoga unosite grašak, pasulj, žitarice, banane... Nedostatak vitamina A može uzrokovati gubitak kose, prema tome unosite jaja, mleko, riblje ulje, masline... Pijte najmanje osam čaša vode dnevno, a smanjite unos alkoholnih i energetskih pića.
Tunjevina sadrži vrlo malo ugljenih hidrata, gotovo da ne sadrži šećere i vlakna. Bogata je omega-3 masnim kiselinama i odličan je izvor proteina. Od vitamina najzastupljeniji su: D, B6 i B12. Od minerala prisustvo gvožđa i selena je najizraženije. Tunjevina je značajna za zdravlje srca jer je odlična zamena za hranu sa visokim sadržajem zasićenih masti što smanjuje rizik od srčanih bolesti. Zbog omega-3 masnih kiselina odličan je saveznik za zdravlje očiju, posebno kada je reč o makularnoj degeneraciji. Zahvaljujući proteinima, tunjevina obezbeđuje i poboljšan mišićni tonus i ukupnu metaboličku efikasnost.