Postoje razlike ukoliko jedete premalo proteina, ali dovoljno kalorija i ukoliko vaš unos proteina i ukupna potrošnja kalorija nisu u srazmeri. Ukoliko ne unosite dovoljno proteina, slede posledice. Gojenje može biti posledica kod nekih ljudi čije telo reaguje tako što usporava metabolizam. Gubitak mišićne mase usled nedovoljne količine proteina je zagarantovan. Često dolazi do zadržavanja tečnosti u organizmu usled čega dolazi do oticanja, naročito u nogama i zglobovima. Nedovoljno proteina uslovljava i pad otkucaja srca ispod normale. Otežana je i apsorpcija hranljivih sastojaka i minerala. Nizak krvni pritisak i zamor mogu biti posledice anemije. Kako su imune ćelije napravljene od proteina, tako je moguć i "domino efekat" ukoliko vaša ishrana nije uravnotežena. Ukoliko posebno žudite za nekim namirnicama, to takođe može biti rezultat niskog nivoa proteina. Mišićna slabost, bol u zglobovima su prvi pokazatelji. Opadanje i lomljivost kose, krhki nokti i suva koža su uvek najbolji pokazatelji nedostatka proteina u ishrani. Slušajte svoj organizam, ponekad i zanemarljivi problemi mogu biti jasan alarm vašeg tela.
U SAD i Velikoj Britaniji su ubedljivo najpopularnije kokice. Ok, očekivali smo da se u bioskopima širom sveta kupuju kokice, ali zanimljivo je to da je sve veći trend da se u SAD tokom projekcija filmova jede specijalna vrsta kokica sa ukusom piva, dok u Velikoj Britaniji, filmofili obožavaju slatke kokice (na primer sa topingom od čokolade).
U Grčkoj se, očekivano, ovom prilikom tradicionalno jede suvlaki, Španci grickaju semenke, a u Holandiji se u biskopima najviše jede posebna vrsta bombona sa ukusom mentola - licorice.
Što se tiče azijskih zemalja, u Kini se najviše konzumiraju osušene i usoljene šljive, u Japanu osušene sardine. Riblje specijalitete volje i Korejci koji u bioskopu najviše naručuju sušene štapiće sipe, dok Izraelci vole klasičan čips. Na Tajvanu ne vole da grickaju dok gledaju filmove, oni se lepo zavale i naruče piletinu i pasulj.
U zemljama Latinske Amerike, poput Meksika, se gricka kukuruzni čips koji se umače u razne soseve (što i nije tako čudno), ali je zato u Kolumbiji omiljeno meze tokom gledaja filmova - porcija prženih mrava!
1. Izbegavajte prejedanje. Ne jedite suviše brzo, zaustavite se kada osetite sitost, izbegavajte žvakaće gume, bombone, pijenje na slamčicu...
2. Umereno konzumirajte sledeće namirnice, koje takože mogu biti uzrok nadimanja: krastavci, karfiol, brokoli, kupus, kelj, pasulj, suve šljive, klice, kajsije... Digestivni trakt se širi usled gasova i izaziva bolan pritisak u određenim delovima tela.
3. Izbegavajte gazirana pića. Prirodni i veštački zaslađivači u njima, kao i konzervansi, boje su sastojci koji stvaraju gasove.
Sveti Trufun je rođen u selu Kampsadi u Frigiji, u siromašnoj seljačkoj kući. U detinjstvu je čuvao guske, ali je uvek nosio u sebi veliku blagodat Božju, jer je mogao isceljivati bolesti na ljudima i stoci i isterivati iz njih zle duhove. U to vreme zavladao je Rimskim carstvom car Gordijan čija se ćerka Gordijana teško razbolela poremetivši umom. Mnogi lekari pokušali su da joj pomognu, ali nisu uspeli. Zli duh jednom iz nje progovori i reče da ga samo Trifun može isterati, te dovedoše mnoge ljude iz carstva sa tim imenom. Tek kad se, po Božjem promislu, pojavio mladi Trifun iz Kampsade, uspeo je da izleči devojku, a srećni car ga je obasuo mnogim darovima Sve to bogatstvo, mladić je na povratku razdelio siromasima, a nastavio da čuva guske i da se moli Bogu.
Kada je na rimski presto došao hristoborni car Dekije, sveti Trifun je mnogo postradao i mnogo mučen za Hrista, ali je sva ta mučenja rado podnosio govoreći: ''O kad bi se mogao udostojiti, da ognjem i mukama skončam u ime Hrista Gospoda i Boga moga". Mučitelji su ga najzad osudili da bude posečen mačem. Pred smrt on se pomolio i predao dušu svome Tvorcu, 250. godine.
Sveti Trifun je inače u narodu poznat kao zaštitnik vinogradara i vinograda i običaj je da se na današnji dan zarežu bar dve-tri grančice loze, preliju vnom i pomoli se Svetom Trifunu da vinograd rodi. A mi vam preporučujemo da se u ovom hladnom danu sa prijateljima i najbližima ugrejete kuvanim vinom!
Danas je kucanje čašama tokom ispijanja vina (a i drugih pića) navika koju mehanički izvršavamo, gotovo bez razmišljanja. Jedna legenda kaže kako je ova tradicija nastala još pre mnogo vekova, kako bi se oterali demoni. Druga kaže kako je prvobitna ideja bila da se tokom kucanja mala količina vina prelije i u susednu čašu i time izbegne potencijalno trovanje.
Koliko god ove teorije zvučale zanimljivo - netačne su. Pravi razlog je mnogo jednostavniji. Naime, prvobitno je zdravica podrazumevala četiri čula: dodir, ukus, vid i miris. Uši i zvuk su bili izostavljeni. Ali kako se izrada vinskih čaša transformisala u pravu umetnost, ljudi su masovno počeli da cene prefinjen zvuk koji proizvodi susret dva kristala i voila - kucanje čašama je postalo deo zdravice.
No, sa druge strane, kucanje čašama daje i neki poseban osećaj pripadanja zajednici. Ranije, partijaneri bi prosleđivali jednu jedinu čašu vina iz koje bi svi pili, i kada je na scenu stupio strah od bakterija, u modu je ušlo svima nama već poznato kucanje čašama, i iako se na ovaj način ne deli čaša, deli se pozitivna energija.