Helen Daroz je francuska kuvarica. Vlasnica je tri "Hélène Darroze" restorana: u Londonu, Parizu i Moskvi. "Moj pradeta i prabaka su bili kuvari, pa samim tim i deka i baka, ali i moj otac i moj ujak. Ma, rođena sam u kuhinji, a odrasla u posudi". Čitav svoj "svet" posvetila je hrani iz koje neprestano crpi kreativnost i autentičnost. "Proizvodi diktiraju pravila, zato moja porodica oduvek bira samo najbolje".
Čim je završila školovanje na prestižnom univerzitetu, otac joj je 1995. godine predao ključeve kuhinje porodičnog restorana - ponuda koju nije mogla odbiti. Do 1999. godine, preselila se u Pariz i tamo otvorila svoj restoran. Još dve godine kasnije, osvojila je Mišelinovu zvezdu koja je sa sobom donela i brojne nove obožavatelje njene kuhinje. Udvostručila je svoj rad idejom da otvori još jedan restoran u Londonu zbog čega počinje da živi na dve relacije. Ubrzo su usledile i prve prestižne nagrade, proglašena je najboljom kuvaricom 2015. godine. Njen restoran uvršten je na listu 50 najboljih restorana sveta.
Omiljeno jelo Helen Daroz je jastog u puteru od morske trave, kuvanom sa belim šparglama. U poslu kojim se bavi ističe poverenje kao najvažniju osobinu. Kako i sama tvrdi, najvažnije je ono poverenje koje se neposredno stiče između nje i njenih gostiju, kao i nje i dobavljača koji u restoran isporučuju najbolje delikatne sastojke za njena sofisticirana jela.
Nakon uzimanja antibiotika, važno je obnoviti “dobre bakterije” u crevima. Ukoliko se odlučite da to radite prirodnim putem – ishranom, postoje mnogo namirnica koje vam mogu pomoći u obnavljanju crevne flore.
Jogurt – Verovatno najpoznatija probiotička hrana, a svakako je jedna od najboljih izbora nakon uzimanja antibiotika.
Kiseli kupus – Sirovi kiseli kupus može da sadrži više od 13 različitih vrsta probiotičkih bakterija. Međutim, ovo ne važi za sve sorte. Svaka sadrži različite proporcije različitih sojeva bakterija pogodnih za pravilno funkcionisanje creva.
Beli luk – Odličan izvor prebiotika. U pitanju su nesvarljivi ugljeni hidrati koji pomažu probiotičkim bakterijama da rastu i množe se u probavnom sistemu.
Bademi - Grupa naučnika je otkrila da fino mleveni bademi značajno povećavaju nivoe određenih korisnih bakterija u crevima. Hemikalije prisutne u koži badema poboljšavaju sposobnost belih krvnih zrnaca da detektuju viruse i da poboljšaju sposobnost organizma da spreči razmnožavanje virusa.
Prve konzerve koje su služile za čuvanje hrane počele su da se upotrebljavaju krajem XVIII veka u Holandiji, a koristila ih je vojska.
Prvi patent za konzerve predao je britanski trgovac Piter Duran. Konzerve su se otvarale alatom, korišćeno je šta je ko imao, a konzerve su često bile teže od onoga što je bilo u njima. Poneke su imale i uputstvo za otvaranje koje je glasilo: „odstraniti gornji deo korišćenjem čekića i dleta".
Tek 1855. patentiran je prvi otvarač u obliku specijalnog noža, dok se 15 godina kasnije pojavio okrugli dizajn. I ta okrugla alatka bila je teška za upotrebu jer je takođe zahteva primenu sirove snage. Tek gotovo pola veka kasnije patentiran je oblik kakav danas poznajemo i koji je i sada najpopularniji način za otvaranje konzervi.
Verovali ili ne, prvu mašinu za pravljenje šećerne vune, omiljene dečije poslastice koja (polako ali sigurno) uništava zubnu gleđ, konstruisao je ni manje ni više nego - zubar.
Vilijam Džejms Morison (1860-1926) bio je dosta ugledni zubar iz Nešvila, ali ga je uvek zanimala i tehnologija, kao i rad sa decom, pa je tako 1897. godine, u saradnji sa poslastičarem Džonom Vartonom spojio ova dva interesovanja te konstruisao prvu poznatu mašinu za pravljenje šećerne vune. Svoj proizvod pod nazivom "Fairy Floss" je potom premijerno predstavio na jednom sajmu 1904. godine i postigao ogroman uspeh: ova mašina se prodala u čak 68.655 primeraka po ceni od sedam dolara.
Ko zna, možda je ovaj zubar namerno izumeo ovakvu stvar kako bi što više dece dobilo karijes, pa da ima što više posla kao stomatolog?
Ukoliko se odlučite za letovanje u nekom od aranžmana koje ne uključuje pun pansion ili "all inclusive" onda nije loše raspitati se malo o ugostiteljskim objektima koji su na raspolaganju ukoliko želite da naprvite predah od supermarketa i počastite sebe i svoje najmilije. Na kraju krajeva na odmoru ste zar ne?!
Restoran To Kyma, nalazi se u Psakudiji i može se reći da je orijentisan ka morskim specijalitetima. Bili smo u prilici da probamo sjajnu paštetu i namaze sa još boljim hlebom. Kako smo na moru odlučili smo se i za neke od morskih specijaliteta koji su nas uprkos odličnom izgledu razočarali. Da ne bude nesporazuma, odličnog su ukusa bili, ali veoma šturo servirani i bez priloga. Za istu cenu se daleko, daleko bolje može ručati u drugim objektima.
Da li je to bila cena sveže ulovljenih lignji i rakčića ili je nešto drugo u pitanju nismo uspeli da odgonetnemo ali smo zato u lokalnim supermarketima videli namaze koji su u ponudi a strahovito podsećaju na one kojima smo bili usluženi. Bili su veoma ukusni, ali gost ipak očekuje da u restoranu dobije jelo koje je majstor svog zanata spremio a ne jelo koje je iz kupljene tegle servirano pravo na tanjir.
Ambijent je inače veoma prijatan, lepo uređen. Restoran To Kyma je u samom centru pa ga nije teško pronaći. Uostalom kao i sve ostalo u Psakudiji, veoma malom ali izuzetno lepom mestu.