Azijska hrana je uvek zdraviji izbor od bilo kakvog hamburgera ili sendviča. Na kraju krajeva, uz bilo kakav obrok u azijskom restoranu uvek možete dobiti i pristojnu količinu povrća. Ipak, azijska brza hrana može sadržati velike količine natrijuma, tako da budite pažljivi pri izboru!
Beli pirinač je uvek dobar izbor, a smeđi još zdraviji!
Nudle nekad dodaju dosta nepotrebnih kalorija, ugljenih hidrata i natrijuma, ali i nezdrave masti.
Umesto svinjskog, izaberite neku drugu vrstu mesta kako biste ograničili unos masti.
Izbegavajte jela bogata sosevima zbog velike količine kalorija i šećera.
Cimet je, prema brojnim istraživanjima, u upotrebi još od 2000. godine pre nove ere. Dokazi ukazuju na to da je korišćen u celom antičkom svetu i da su ga arapski trgovci doneli u Evropu gde je postao jednako popularan. Dugo je bio statusni simbol i uprkos širokoj upotrebi, poreklo cimeta je dugo čuvana tajna sve do početka 16. veka. Da bi održali svoj monopol, arapski trgovci su bili poznati po legendama koje su prenosili svojim kupcima, a koje su se ticale toga kako dobavljaju luksuzni začin. Edvard Kirk u svom vodiču za stomatologiju iz 1884. godine pominje pastu napravljenu od morfina, karbonalne kiseline i karanfilića ili ulja cimeta. Studije pokazuju da cimet snižava nivo lipida, odnosno holesterol i trigliceride. Kora cimeta takođe pomaže u kod upala i infekcija, a ulje samog cimeta zaustavlja tup bol i ima antiseptička svojstva.
Đumbir potiče iz Azije, ali naviše se proizvodi i koristi u Indiji. U zadnje vreme se intenzivnije koristi i u našoj kuhinji tako da se njegov koren može naći i u bolje snabdevenim radnjama, dok se u prahu može naći skoro svuda. Jelu daje aromatični, osvežavajući i pomalo ljutkast ukus. Koristi se za supe, sosove, jela od povrća, medenjake. Đumbir je i jedan od sastojaka curry začina. Često se koristi u lečenju mučnina i migrena. Na zapadu je dosta poznato đumbirovo pivo koje se dosta koristi kao bezalkoholni osvežavajući napitak.
"Fat, Sick and Nearly Dead" je autobiografski dokumentarac Joe Cross-a. Prati njegov pokušaj da pobegne od nezdravog načina života uzrokovanog gojaznošću.
Joe Cross, koji je živeo u Australji, odlazi u SAD kako bi se za šezdeset dana rešio gojaznosti uz pomoć specijaliste, doktora Joel-a Fuhrman-a. Sa ozbirom da su svi konvencionalni metodi lečenja bili neuspešni, pošao je alternativnim putem. Tokom dvomesečnog perioda koliko je "lečenje" trajalo, Joe se hranio isključivo sokovima od voća i povrća kako bi se rešio pilula i povratio normalnu masu. Za ovo vreme je takođe i pričao sa velikim brojem ljudi koji su imali slične probleme, kao i sa dve osobe koje takođe pokušavaju metod koji on koristi. Ovi prosvetljujući dijalozi čine ovaj film, snimljen 2010. godine, još inspirativnijim i zabavnijim.
Metod je bio uspešan. Joe je uspeo da izgubi 45 kilograma (spao je sa 140 na 95) i na taj način je spasao sebi život i učinio ga mnogo zdravijim. No, postavlja se pitanje, da li je Joe, hraneći se samo sokovima od voća i povrća, prešao iz jednog ekstrema u drugi?