Iako je često povezan sa dobrim vidom, zdravljem kože ili jačanjem imunog sistema, vitamin A pomaže u održavanju zdrave sluzokože i protoka pljuvačke u ustima. Ima ga najviše u ribi, jajima, mangu, krompiru, šargarepi, kelju, spanaću...
Vitamin B utiče na oralno zdravlje jer može smanjiti upalu jezika, a nalazi se u mesu, pasulju, mahunarkama, zelenom povrću.
Vitamin C je jedan od najneophodnijih. Reguliše oštećena tkiva i sprečava upalu desni. Njegov nedostatak ponekad dovodi do ozbiljne bolesti zvane skorbut. Pošto je sjajan antioksidans, vitamin C jača imuni sistem. Pronaći ćete ga u južnom voću, brokoliju, kelju i bobičastom voću.
Vitamin D reguliše nivo kalcijuma i fosfora. Bez njega telo ne može da apsorbuje kalcijum koji je potreban za zdrave kosti i zube. Mleko i žitarice su najveći izvori vitamina D.
Kardamom je začin koji potiče iz Indije, Nepala i Butana. Danas se uzgaja u većini tropsih zemalja u Aziji, uključujući Indiju, Kinu, Vijetnam, Koreju i Japan. Jedan je od najskupljih začina nakon šafrana i vanile. Ima jak, oštar miris i ukus, koji podseća na mešavinu limuna, nane i duvana. Koristi se kao dodatak pirinču, mesu i raznim marinadama, pa čak i crnoj kafi i čaju. Najčešće se upotrebljava zajedno sa mahunom ili mleveni. U jednoj mahuni može se naći i do dvadesetak semenki. Smatra se lekovitom biljkom i igra značajnu ulogu u drevnoj indijskoj i kineskoj medicini. Značajan je za zdravlje kardiovaskularnog sistema, pomaže u slučaju aritmije srca i snižava nivo holesterola. Podstiče eliminisanje viška soli, vode i toksina iz organizma, pa se koristi i protiv različitih upala. Ulje kardamoma koristi se i u aromaterapiji. Najviše se koristi kod problema sa grčevima u stomaku i osećaja nadutosti. Vekovima je u kineskoj medicini korišćen za rešavanje stomatoloških problema (bolesti desni) jer deluje kao antiseptik. Narodni lekari ipak savetuju da ne bi trebalo preterivati sa konzumiranjem ovog začina kako ne bi došlo do iritacije organa za varenje.
Piskavica potiče sa Bliskog istoka i prepoznatljiva je po malim, okruglim listovima. Čak su i drevni Egipćani vrednovali ovu biljku budući da je njeno seme pronađeno u brojnim grobnicama. Najviše se konzumira u Indiji. Njeni listovi se mogu sušiti i koristiti kao lekovito bilje, a seme služi kao začin. Bogata je vlaknima, a prema jednoj studiji utiče na ublažavanje simptoma dijabetesa. Ima umirujuće dejstvo, pa se koristi i za lečenje rana, upale grla ili lečenja kašlja.
Kozji sir varira u ukusu i teksturi, od mekanog mladog, do tvrdog i slanog i razlikuje se u sadržaju hranljivih materija u zavisnosti od načina obrade. Ipak, svaki je bogat zdravim mastima, proteinima i mineralima. Oko 28 grama kozjeg sira pruža:
Kalorije: 102 g
Proteini: 6 g
Masti: 8 g
Vitamin A: 8 odsto preporučenog dnevnog unosa
Vitamin B2: 11 odsto preporučenog dnevnog unosa
Kalcijum: 8 odsto preporučenog dnevnog unosa
Fosfor: 10 odsto preporučenog dnevnog unosa
Bakar: 8 odsto preporučenog dnevnog unosa
Gvožđe: 3 odsto preporučenog dnevnog unosa
Takođe je dobar izvor selena, magnezijuma i niacina.