Za kim (Carum carvi) se smatra da je verovatno najstariji od svih začina, njegove semenke su pronađene u neolitskim iskopinama u Srednjoj Evropi. Danas se najviše koristi kao klasičan začin za raznorazna peciva od raži, domaće kiflice, pogače (pogotovo sa čvarcima), hleb, u kombinaciji sa mahunastim povrćem, krompirom, kupusom a odličan je i za jela od sira. Listovi kima se takođe mogu koristiti i u raznim čorbama, a neki narodi mu kuvaju i koren. Kim sadrži eterična ulja (glavni je karvon) pa se ulje od kima koristi u borbi protiv nadutosti, loše probave i mučnine. Zanimljivo je da se od kima prave i razna alkoholna pića, poput likera, rakije. Ipak, ne treba preterivati sa ovim začinom jer u prevelikim količinama može izazvati probleme sa bubrezima i jetrom.
Problemi sa varenjem imaju sistematsko dejstvo, što dovodi do zamora i oštećenja imunog sistema. Što je digestivni trakt manje efikasan, to su problemi sa probavom veći i ozbiljniji, samim tim mogu stvoriti ozbiljne posledice.
2. Loš zadah
Problem sa varenjem takođe može biti uzrok lošeg zadaha, konkretno, reč je o nepravilnom funkcionisanju jetre.
3. Nepredviđen gubitak težine
Hormonalni disbalans može biti glavni krivac za nagli gubitak težine. Nepravilan rad hormonalnog sistema, itekako utiče na nagomilavanje toksina u organizmu.
4. Crvenilo i upala kože
Akne, crvenilo, ekcemi su generalno spoljašnji indikatori i pokazatelji sigurnog taloženja toksina u vašem organizmu.
5. Umor i učestala pospanost
Vrsta umora koja je prisutna čak i nakon dovoljnih sedam sati sna može biti uzrokovana toksinima.
Afte, neugodna pojava u ustima, obično se tretira lekovima na bazi kortikosteroida, ali možda postoji slađi i prirodniji način za rešenje ovog problema.
U studiji objavljenoj u žurnalu Quintessence International, istraživači su podelili 94 ispitanika u tri grupe - jedni su dobili med kao terapiju, a ostale dve grupe dobile su lekove. Svi učesnici su terapiju sprovodili na isti način, a trebalo je i da prijave nivo bola ili neku drugu reakciju, kao i veličinu i stanje upale tokom studije.
Ljudi koji su koristili med imali su bolove kraće od ljudi sa kortikosteroidima, afte su se brže povlačile, a upalni procesi završavali za manje vremena nego u slučaju druge dve grupe.
Od ranije je poznato da med ima antiupalna i analgetska dejstva, zbog čega je i izvedena studija. Dakle, kada sledeći put budete imali pojave ove vrste, probajte ovo slatko rešenje velikog problema.
Većina roditelja ima problem kada decu pokušaju da nahrane povrćem. Ako se susretnete sa ovim problemom, najbolje rešenje je da budete što smireniji i da nastavite da ih nudite i da im servirate povrće, kako bi vremenom počela da ga jedu. U nastavku slede tri činjenice koje treba imati na umu u ovoj situaciji.
Doslednost je ključ uspeha - ubacite povrće u svaki obrok, uključujući užinu. Deca većinom ne vole nove stvari i mala je šansa da će jesti povrće ako ga viđaju samo jednom dnevno, ali ako im se servira uz svaki obrok, verovatno će ga pojesti u nekom trenutku.
Varanje ne pomaže na duže staze - većina roditelja pokušava da podvali deci povrće zamaskirano u nešto drugo. To neće pomoći, jer momentom kada to više ne budu radili, deca neće jesti povrće, jer na njega nisu navikla, ne znaju šta je i neće da probaju. Povrće treba da bude deo svakog obroka, ali deca treba da ga prepoznaju i da ga rado jedu kasnije.
Ukus je važan - većini dece se ne sviđa gorča komponenta u nekom povrću i to može biti razlog odbijanja. U tom slučaju, zamaskirajte taj ukus dodavanjem začina, preliva ili sira, na šta će deca pozitivno reagovati, a opet će znati šta jedu i uneće sve neophodne zdrave sastojke.
Kečap – reč koja nas asocira samo na jednu biljku – paradajz. Međutim, da li je to zaista slučaj?
Pre samo pedesetak godina, ova reč koristila se da opiše mnoštvo priloga, neke od voća, neke od povrća, a neke čak i od školjki. Te namirnice su se mogle naći u izobilju, a uz dodatak šećera, sirćeta i začina dobijao se sos koji je obogaćivao ishranu tokom ledenih zimskih meseci.
Pre toga, u kuvaru iz XVIII veka koji je napisala Marta Vašington (supruga mnogo poznatijeg Džordža Vašingtona) nalazi se jedan od prvih američkih recepata za kečap. Glavni sastojci? Ukiseljene ostrige i pečurke.
Nakon Drugog svetskog rata sve je više ljudi prestajalo da koristi tradicionalne recepte, industrijska proizvodnja hrane je procvetala, a kečap od paradajza je postao jedini industrijski prilog te vrste.
Poslednjih godina međutim sve je više kečapa čija je baza voće, a najpopularnije su borovnica, trešnja i višnja.
Budeva je odlična osnova za pravljenje raznih sokova. Na kraju krajeva tako se prave i svi gusti sokovi u industrijskog proizvodnji. Bundeva je zdrava a po ovom receptu spremljeni sok…