Za razliku od soli koja se može naći ili napraviti bilo gde u svetu, biber je začin koga ima jedino u jugozapadnoj Indiji. Već 1000. godine pre nove ere, trgovci iz južne Arabije držali su monopol nad prodajom bibera ali i drugih začina.
Do srednjeg veka, monopol su držali čvrsto pod kontrolom muslimanski trgovci, dok su italijanski gradovi-države poput Venecije i Đenove regulisali brodske linije putem kojih su začini stizali na Mediteran. Biber je putovao oko 4.000 milja sve do Mediterana, stoga su Italijani postavljali svoje cene koje su bile daleko veće. Zbog toga je biber u srednjevekovnoj Evropi bio stvar luksuza. Još od tog perioda potiče izraz koji se koristi u pojedinim zemljama „skup kao biber".
Na kraju, ostatak Evrope nije želeo da plaća visoke cene za uvoz venecijanskog bibera, pa se veruje da je i Kolumbo prevozio začin iz zapadne Indije. Biber je brzo dospeo u mnoge evropske i američke zemlje i njegova popularnost je rasla, zbog čega je postao lako dostupan, a samim tim i pristupačan svim ljudima. Sve je kao rezultat dovelo do činjenice da je biber postao sastavni deo mnogih jela, pored brojnih drugih začina.