Ah taj čips, svi ga obožavamo, savršena je grickalica za sva okupljanja, rođendane, gledanje serije, i odlično se kombinuje sa pivom. E baš zbog toga, jedna Švedska pivara (St. Erik) je odlučila da, za sve ljubitelje ovog luksuznog brenda piva, proizvede isto tako luksuzan i skup čips.
Jedno pakovanje, koje u sebi ima samo pet komada, košta čak 56 dolara! Dakle računica je jednostavna - jedan komad ovog čipsa košta 11,20 dolara! Ovaj čips se proizvodi od ručno ubranog krompira pod nazivom Ammarnäs, što je i ime gradića u kojem se ovaj krompir uzgaja. Za sada je proizvedeno i prodato samo 100 pakovanja ovog luksuznog čipsa.
Za beli luk (lat.Allinum sativum) svi znamo da je najveći neprijatelj zadaha i poljubaca, vampira i drakula, ali mnogi ne znaju da ovo super povrće iz porodice ljiljana ima u sebi nekoliko stotina zdravih komponenti (vitamina, minerala, aminokiselina) koje su dragocene za ljudski organizam.
Iako je jedno od najstarijih biljnih kultura na svetu, smatra se da potiče iz srednje Azije, ali gotovo da ne postoji narod koji već hiljadama godina ne koristi beli luk kao osnovnu namirnicu u svakodnevnoj ishrani.
U nekim krajevima poznat i kao češnjak, beli luk je jedna od retkih biljnih vrsta koje u sebi sadrže sumpor, koji je ljudskom organizmu preko potreban jer smanjuje nivo holesterola i štiti od mnogih maligih bolesti. Beli luk je takođe jedan od najjačih prirodnih antibiotika i uništava mnoge bakterije u organizmu: strafilokoke, ešerihiju koli, kandidu... posebno se preporučuje onima koji imaju problema sa organima za varenje ili koji imaju otežan rad jetre i žuči.
Beli luk se u kulinarstvu može koristiti na zaista mnoge načine: nezaobilazni je deo italijanskih brusketa (u kombinaciji sa maslinovim uljem, bosiljkom i paradajzom), grčkih salata (npr možete ga zajedno sa krastavcem dodati u jogurt), dok mnogi ne mogu da zamisle gulaš i druga kuvana variva bez prethodno proprženog crnog i belog luka na malo ulja. Beli luk takođe možete konzervisati u ulju ili sirćetu i tako poslužiti uz meso ili pečenu ribu.
Sezona je prehlada, pa ukoliko imate problema sa učestalim kijanjem, curenjem iz nosa, osetljivim grlom, blagim kašljem – imamo rešenje za vas. Med je prirodan lek protiv prehlada i gripa. Sadrži antioksidativna, antibakterijska i antimikrobna svojstva veoma značajna u borbi protiv virusa, gljivica i bakterija. Prirodnim putem ublažava bolove u grlu, jača imuni sistem i sprečava širenje simptoma. Možete ga dodati u limunov sok ili čaj. Med uz dodatak maline rastopljen u čaši tople vode idealan je za sprečavanje daljeg uznapredovanja prehlada i gripa. Sirov med sadrži više minerala, aminokiselina, vitamina i antioksidanata što podstiče i jača imuni sistem i obezbeđuje više energije. Med, đumbir i sok od limuna su takođe odličan saveznik u borbi protiv prehlada.
Ništa ne zvuči tako egzotično kao marokanska kuhinja. Razne marokanske đakonije spremljene sa opijajućim začinima tipičnim za ovaj predeo nijednog gurmana ne ostavljaju ravnodušnim!
Južni Maroko poznat je ne samo po začinima već i po slatkišima, a meso se tradicionalno sprema u umaku od mente, maslinovog ulja i ceđenog limuna i narandže. Na severu preovlađuju orašasti plodovi i voće kao što su jabuke, smokve i kruške. Nijedno kuvano jelo ne može da prođe bez korijandera i belog luka.
Četiri najpoznatija tradicionalna marokanska jela su:
Harira - to je supa od piletine začinjena šafranom i cimetom, a pošto neki Marokanci vole kada su supe gušće, Hariri se dodaje i zaprška od brašna i jaja. Kuskus je nacionalno jelo Maroka; ujedno je i najpoznatije. Pravi se od posebne vrste krupnog brašna - semoline. Uz kuskus se služi začinjena repa, tikva, krompir i/ili piletina. Tajine je jagnjeći zapečeni paprikaš sa slatko - kiselim dodacima kao što su med, sirće ili neko voće. Od začina se obavezno koriste đumbir i šafran, a ovo jelo se tradicionalno peče u posudi od gline. Bistilla - to je najpoznatija marokanska pita punjena filom od iseckanog mesa, peršuna i mlevenog badema, začinjena cimetom, šafranom i kardamomom. Meso u slatkoj piti vam se čini kao loša ideja? Isprobajte ovaj recept, poješćete celu tepsiju sami, nisu Marokanske domaćice blesave!
Mandarine potiču iz jugoistočne Azije. Uzgaja se u Kini preko 3.000 godina, tek u 19. veku su stigle u Evropu i Severnu Ameriku. Bile su dostupne jedino višim klasama. U narodnoj medicini savetuje se redovno konzumiranje ovog ukusnog voća jer sprečava upale, utiče na zdravlje kože i kose, snižava nivo holesterola i ubrzava metabolizam.