Česta je zabluda da je karakteristična boja senfa rezultat mlevenja semena slačice. Primamljiva i intenzivna boja senfa zapravo potiče od druge biljke – kurkume (turmerika).
Kada se mleveni rizom kurkume prokuva, osuši i samelje, tom prahu se dodaje mleveno seme slačice, sirće, voda, so i eto – stvoren je tradicionalni žuti senf.
Senf se prvi put koristio još u Starom Rimu. Oni su seme slačice mešali sa nefermentisanim sokom od grožđa, kako bi dobili njihovu verziju ovog dodatka jelima. Kasnije su i druge regije eksperimetisale i dobile svoje verzije – najpoznatija je ona iz francuskog gradića Dižona.
Žuti senf, međutim, nije postojao sve do samog početka XX veka. Braća Frenč (Robert, Džordž i Frensis) eksperimentisali su i dodali kurkumu originalnom receptu, a proizvod je prvi put predstavljen u Svetskom sajmu u St. Luisu, 1904. Ostalo je istorija.